Dr. sc. Marina Marinković

Doktorski studij Povijest i dijalektologija hrvatskoga jezika upisala sam 2007. godine, nakon završetka dodiplomskog studija kroatistike i komparativne književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Budući da su me tijekom studiranja zaintrigirale jezične teme, prvenstveno one dijakronijskoga karaktera, odluka o smjeru daljnjeg obrazovanja nametnula se sama po sebi. Na matičnom Fakultetu nisam pronašla doktorski program koji bi nudio takva usko specijalizirana znanja pa me nemalo obradovala spoznaja da se upravo na riječkom Sveučilištu nudi studij koji zadovoljava apsolutno sve visoke filološke zahtjeve i standarde.

Doktorski studij riječkoga Odsjeka za kroatistiku pružio mi je u narednim godinama lingvističko obrazovanje u nizu područja koja u tadašnjem dodiplomskom sustavu nisu bila zastupljena (poredbena lingvistika, tekstologija, onomastika…), a iz sadašnjeg iskustva nastave na Sveučilištu mogu potvrditi da ni današnji preddiplomski i diplomski programi uglavnom ne nude dublji pogled u te i brojne druge grane lingvistike. Kako je moj znanstveni fokus zarana bio usmjeren na dijalektologiju hrvatskoga jezika, taj mi je studij posebno omogućio i da se dodatno profiliram upravo u tome području, za što su zaslužna sjajna predavanja predanih znanstvenika iz zemlje i inozemstva. Posebno bih u tom smislu izdvojila dijalektologinje već široko prepoznate riječke dijalektološke škole (prof. emer. Ivu Lukežić, akademkinju Silvanu Vranić, prof. dr. Sanju Zubčić). Nakon upisa i završetka ovoga programa stekla sam znanja bez kojih bi rad na nizu dijalektoloških projekata bio nemoguć i nezamisliv (do 2020. u Zavodu za lingvistička istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a od 2020. na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci). I na koncu, ne manje vrijedno, stvorila sam poznanstva i prijateljstva za cijeli život, kako među kolegama doktorandima, tako i među nastavnicima koji su uvijek prvo bili naši prijatelji, uvijek spremni za savjet i pomoć, kakvi već pravi prijatelji i jesu, a tek potom vrsni lingvisti.

Osim navedenih znanstvenih prednosti, iz oka dijalektološkoga zaljubljenika u nematerijalnu jezičnu baštinu, vrijedno je spomenuti da se na Studiju cijeni, poštuje i potiče ljubav prema materinjim mjesnim govorima koju mnogu studenti potiho gaje, ali u postojećim programima usmjerenima na standardološke teme ne nalaze mjesto na kojem ju mogu artikulirati, promovirati i ogrnuti u znanstveno ruho. Mjesto za takve marljive studente nalazi se upravo na adresi riječke kroatistike i zbog toga bez imalo zadrške preporučujem ovaj studij svima onima kojima kakva manje poznata riječ, neuobičajen gramatički oblik, neočekivan razvoj praslavenskih glasova, zanimljiv frazem ili novopronađeni stari rukopis uljepšaju dan.