Dr. sc. Bojana Schubert
Neki ljudi od malena znaju što žele biti u životu. Takvih je malo. Drugima život prođe u nedoumicama i rade zato da bi preživjeli, bez višeg cilja. Takvih je nešto više. Većina se, mislim, ipak nalazi između tih dvaju polova i negdje u formativnim godinama počinje uviđati na koji način želi doprinositi čovječanstvu, a istovremeno ostvariti sebe kao radno biće. U tim trenucima za mladog je čovjeka od izuzetne važnosti koje i kakve obrazovne resurse ima nadohvat ruke. Ja sam, na primjer, u vrtiću željela biti teta u vrtiću kad odrastem, u osnovnoj školi učiteljica, a u srednjoj školi srednjoškolska profesorica. S tim sam ciljem upisala studij kroatistike, ali tamo se dogodilo nešto s čim nisam računala – najviše su me zainteresirali kolegiji koji nisu u žarištu kroatističkog studija i koji su zapravo rubni za većinu budućih profesora hrvatskoga (standardnog) jezika. Svidjeli su mi se dakle kolegiji iz povijesti i dijalektologije hrvatskoga jezika. Nakon diplomiranja zaposlila sam se u Zavodu za lingvistička istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na znanstveno-istraživačkom projektu Istraživanje hrvatskih dijalekata i trebala sam odlučiti na kojem ću poslijediplomskom studiju nastaviti svoje obrazovanje. U ponudi je bilo nekoliko „općekroatističkih“ doktorskih studija diljem Lijepe Naše, ali i novoosnovani Poslijediplomski doktorski studij dijalektologije i povijesti hrvatskoga jezika u Rijeci. U mojem slučaju dvojbe nije bilo – upisala sam i završila riječki poslijediplomski studij na kojem sam imala prilike čuti i naučiti mnogo o temama koje su me zanimale – o unutarnjoj i vanjskoj povijesti hrvatskoga jezika, o hrvatskim govorima, dijalektima, narječjima, o raznim lingvističkim i terminološkim dvojbama, dijalektnoj frazeologiji, leksikografiji i sl. Studij je postavljen dovoljno široko da u bogatoj ponudi izbornih kolegija nije bilo teško pronaći vlastiti put i usko specijalističko područje kojem se student želi posvetiti. Moj su put odredila predavanja profesorice i buduće mentorice Diane Stolac o trostoljetnoj kajkavskoj pismenosti o kojoj u dotadašnjem procesu obrazovanja nije bilo previše govora. Shvativši koliko je bogata, zanimljiva i neistražena kajkavska jezična povijest, njoj sam se odlučila posvetiti, na njoj sam doktorirala i ona čini suštinu mojih znanstvenih i popularno-znanstvenih radova.